PISAĆU TI LJUBAV
Pisaću ti ljubav
Našu
u svoj njenoj lepoti
Boli
kao kontrakcije
u mojoj podsvesti
poravnanje
sve ove godine
slasti
uludo rasipane
Jalovo osta moje
saznanje
o lepoti
slatkog uzdaha
kada se prima i daje
Pišem ti ljubav
Našu
poslovično beskrajnu
neumiruću
Jednom ću se
izmedju zvezda
u Mesečevoj ljuljašci
na tvoja krila poleći
svojih se odreći
konačno tebi podati
Doživeti
vrisnuti
i ponovo umreti
(da li grešna?)
il blagoslovena
kao nagradjena
što ljubav sam
našu
znala uzneti
do neba....
MNP Germany;14.11.2012.godine
Samoća
Satirem
se
strahom
Sužanj
sam
sama
sebi
Sećanja
stežu
Sreća
sapletena
Srdžba
Suludo
samovanje
Sebi
stežem
samopouzdanje
Slomljena
sama
Skrhani
slavuj
samo
sluša
Slutim
Samoća
Smrću
Steže
Srce
samuje
sreću
satrvenu
Slutim
sama
sam
Marija NP ZR 10.08.2014.
Zakletva
Kada se sve svede
na sećanje
na tešku noćnu nesanicu
i samorazgovor duše i uma
na pogužvanoj postelji
sa stisnutim jastukom
na grudima
što nesvesno čine ruke
umesto zagrljaja
grčevito
kada strast više ne plamti
u damarima
i krvotok ne uznemirava puls srca
već samo razapinje mozak
do bola se pitajući
zašto nismo ostali
pod istim prekrivačem
glavu uz glavu
na istom jastuku
ili moja glava na tvojim grudima
zašto nismo u ove godine
ušetali polako jedno drugo negujući
nežno,duboko razumevajući se
pogledima i ćutnjom
Seti se zakletve
kao kletve
Ni ti
ni ja
nećemo otići
bez poslednjeg pozdrava
sa mojim očima
punim tebe
i tvojim što gledaju u mene
nežno se sklapajući
istovremeno
odnoseći poslednju sliku
nas
na putu nepovratnom.
Moje te sećanje
čeka kao kletvu
dodji pre svitanja
da otputujemo
na mesečevom izdahu.
marijanajtheferpopov@ zrenjanin;13.07.2014.godine
Istovremeno,istovetno
Vodim tvoju misao
po svom telu
nežno
kao da ruka je tvoja
na mojoj koži žednoj
zagolicala maštu
istovremeno
milujem i ja tebe
maštom
željno
Mazim se tvojom zamisli
kako me maziš
i osećaj uverljiv trpim
grudima koje od
spojenih nam misli
skrivaju jecaj
Istovremeno
istovetno
ne dodirnuti
se milujemo
željom
Uverljivo
sada me zagrli
i ja sam tebe
i zaspi
mirno
mnp 22.08.2014.zr
Nisam umela
Bode me trnje
iz nepoverljivih očiju
ubija me žaoka
iz grubih dodira
otrov iz reči
me blokira
parališe me ravnodušnost
našeg trajanja.
Okreni srca osu
kazaljke na satu
ne pomeraj unazad
Praštaj !
Nisam te volela
misliš !?
Ja sam u sebi umrla
Ledom se zaledila
Od straha
da te nikada nisam imala
zanemela
Raširi ruke,
zagrli me jako
Nisam umela
Nauči me
kako
sa tobom može
marijanajtheferpopov@ zrenjanin;14.07.2014.godine
SLIKA MUDRACA
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·УТОРАК 26. АПРИЛ 2016.
Posmatram (Te)
kako stavom MUDRACA
i slikom ISPOSNIKA
možda i izborom POKAJNIKA
sputavaš STRASTI
I drhtiš ŽELJOM
Obuzdavaš POKRET...
U tkiva UBRIZGANA
TVOJA priroda MUŽJAKA
i POMAMA talasa
do moje ČEŽNJE
i OSEĆAM
OSLUŠKUJEŠ me
SPRETNOŠĆU I MIRNOĆOM
MUDRACA
i VETERANA
KOJI ME UZIMA
SVAKI PUT
KAD VLAS SE OTKINE
POD RUKOM
OD NEKONTROLISANOG
MILOVANJA....
RUKOM KOJA MI SE PRUŽILA
NEVIDLJIVA
A JAKA
STEŽE ME DO LUDILA...
Posmatram (Te)
iz PRIKRAJKA.....
Marija Najthefer Popov
TAKVA SAM
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·УТОРАК 26. АПРИЛ 2016.
Ja sam Žena
bez stega i klišea
kad čujem tango
zabacim glavu u stranu
karlicu napred
i sitno caknem petama
o pod.....
kad svira valcer
uhvatim takt
zabacim kosu
i vrtim u krug menuet
na bolero mi se
bradavice koče
i skoče
i samo mi još treba
žtem
pa da luda
potpuno suluda
u sred kafane
uz dobre drugare
polomim sve čaše
od kristala
i flaše
pijana od sopstvene duše
i limunade prepune čaše
na ex
Marija Najthefer Popov
NISAM JA,TI SI.....
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·СУБОТА 30. АПРИЛ 2016.
Nisam ja divna dragi prijatelju
Divan si ti
jer mi vraćaš veru u ljude
budiš u meni nadu
da postoje muškarci
koji gledaju ženu u oči
a ne ispod pupka niže
......
Verujem da ti znaš
da primiš ženu na grudi
da joj miluješ kosu
i dugo dugo ćutiš
sa njom u zagrljaju
....
i da ti ruke nisu nervozne
od zakopčane njene bluze
i skupljenih nogu
koje nemaju porive
da se samo šire....
Nisam ja divna,prijatelju!
Ja sam samo oplemenjena
Tvojom posebnošću i dobrotom
i stavom muškarca
koji zna da ceni Čoveka u meni
.....
....a šta će posle biti
Biće ili neće biti!
To nisu prioriteti!
(bar ne u našim godinama)
marijanajtheferpopov@ germany,30.04.2016.
NE ŽELIM
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·НЕДЕЉА 31. ЈАНУАР 2016.
Ne želim da te sretnem
u oči da ti uronim
usne da osetim na obrazu
pri protokolarnom pozdravljanju
kada nas upoznaju
ni stisak ruke tvoje
ni dah
Rumenilo lica,
vlažni dlanovi
vatra u očima
da nas proguta
slutnja
o mogućem ostvarenju
svega što ovako priželjkujemo
i sanjamo
verujući da će se jednom desiti
To neka ostane medju nama !
Susret bi nas mogao uništiti!
Verujem!
Ne želim da se sretnemo!
marijanajtheferpopov@ zr.31.01.2016.
Hot jazz
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·СРЕДА 6. ЈАНУАР 2016.
Hajde da na ovaj Sveti dan posta
koji ću ispoštovati
ne radi reda
već svim svojim bićem
radi zdravlja poroda i roda svoga
radi mira medju bližnjima i ostalima...
Nema prećutkivanja
Ispostila se duša
telo grešno i vrelo
poželelo tebe
reči tvojih pri prvom susretu
“Badnje je veče,Gospodjo”
....rekao si...
Zgrešismo čedni u ljubavi
Pred Bogom grešni
bludni
U svete dane Božićne
se ljubi kao da je prvo i sudnje
....a žari po duši i koži
do smrti....
Zbog toga
greh na mojoj duši...
Oprosti...
marijanajtheferpopov@06.01.2016.zrenjanin
BUDI Mi PROLEĆE
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·НЕДЕЉА 19. ЈУН 2016.
Hajde,
da budemo PROLEĆE
(jer se budi) proleće na vrhovima mojih grudi
BUJA i stenje prekomerna vlaga u meni....
Koža se ježi bridi i kukovi uzvrpoljeni razbudjeni.....
Hajde!!!
budi me....
dostojan mekog ležaja vrelog
tu gde su se raspukli rumeni izvori ......
i lezi .... (po) meni...
krinovi se otvorili željni....
Hajde, uzberi....
najlepši cvet se za tebe skriva
tu u podstruku u intimnoj sferi....
Hajde!!!
Proleće je, Dodji!!! ....pa me UZBERI !!!
marijanajtheferpopov@
NAŠA LJUBAV SE ĆUTI
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·ЧЕТВРТАК 14. ЈАНУАР 2016.
Neću više da pišem o tebi
Niti da reč progovorim na tu temu
Hoću još samo jednom da te upozorim
Ni ti o meni !
Ni reči više,
Nikada!
Nikom!
Ćuti!
....
Neka pričaju drugi.
Imaju o kome,
Imaju o čemu!
....
Sve što vide
uzvišeno u lepoti
Sve će na našu ljubav da im liči
.......
Tako priči o nama
nikada niko,
ni vreme,
ni ljudi
Niko!
Neće da naškodi!
....
Ti samo ćuti!
Ne reaguj!
Slušaj!
...
I ja ću isto tako!
.....
Tako možemo da shvatimo
Kakvu smo ljubav
Živeli!
marijanajtheferpopov@14.01.2016.zrenjanin
Kada odem
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·НЕДЕЉА 17. ЈАНУАР 2016.
Šta ćeš kada odem?
Šta ?
Ko će te voleti?
Ko ?
Koga ćeš grliti?
Koga ?
Kako ćeš živeti?
Kako?
Kome ćeš se radovati?
Kome ?
Čije usne ljubiti?
Čije ?
Šta ćeš kada odem?
marijanajtheferpopov@17.01.2016.zr.
ZOVEM TE...
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·УТОРАК 26. АПРИЛ 2016.
Noćas Te
u Moje odaje
zovem
Ne pesmom,
Ne rečju
obećanjem...
Zovem Te
drhtajem
svoga tela
Ne kucaj!
Ključem Me
svojim nežno
otvori.
Uteci u Mene
kroz sve
žile i vene...
U oči me gledaj
od usana kreni
ruke mi
oko tela sklopi
uplovi u mene
niz vrat,
niz dojke...
pa niže
kukove zanjiši
bedra zapali
pa niže...
uz vatru
što Te
raspaljena mami
butinama zaplovi
Sav se ustremi
Pleši na meni
Tango strasti...
u meni proključaj
sve vulkane...
pa leti
kao što ja letim
kada osetim
da me Tvoja
misao mami...
Na telu ostavi
tragove strasti
ruku otiske
po celoj meni
usne raskrvari
kao trešnju
Niz telo nek teku
požude vali...
U oči me gledaj
kada drhtaj
u kriku
trepavice spusti
još me samo tren
u rukama steži
bez reči
u odlasku
SAMO
prozore zatvori,
na meni....
Pred svitanje
iz mene isteci
ključem utamniči
i odleti....
marijanajtheferpopov@
VAJAM TE
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·СРЕДА 4. МАЈ 2016.
Vajam Te
noćima sakrivena
u dodirima zvezdanog neba
tik iza Meseca saveznika
rukama od nežnosti
prstima od struna
zagrljajem milovanja
Vajam Te
od maštanja jakih poriva
u susretima dodira
gde Ti se naziru prsa maljava
svaka tetiva nabrekla
od vajarskog dodira
oblikuješ se kao glina
Usnama Ti vajam intimu
Grlim te
kao skulpturu od želje živu
Od moje vatre
boju dobijaš razlivenu u toplinu
šapućem Ti
u dodiru reči raskalašne
zadrhtiš kao u telu živu
srce Ti čujem.
Umoriše se ruke
strasti stvaralačke
zanesena od Tvoje lepote
na grudima Tvojim ostaše
moje dojke utisnute.
Izvajah skulpturu
sa mojih grudi otiskom.
Izvajah Te
svog od lepote
sa otiskom mojim
spreman za galeriju.
Delo prepoznatljivo
po autorskom stilu.
Marija Najthefer Popov
..Hej,Sviraci
bez pauze!
Ni bol moja
ne odmara
sve do zore
lomim case
dok i jedna
ima cela...
Kada svane
na racun mi
sve stavite
jer sve ima
svoju cenu
osim boli
neprolazne.
Kada svane
ne odlazim
samo idem
da se vratim
Hej,Sviraci
do veceri
samo strune
zategnite....
autor,ja
POVRATAK UMORNOG PUTNIKA
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·УТОРАК 26. АПРИЛ 2016.
Noćas,
postavljah sto Duše
za Tvoj dolazak jutarnji...
Doručak,
nežni dobronamerni,
topao kao sveže jomuže,
čaj okrepljujući
za sva stradanja,
od zaboravka,
za lažna nadanja.
Kamin,
čekanja razgoreh,
toplota da ne jenjava,
ostavih na prozoru lampione
da svetle u slučaju
Tvoga besciljnog lutanja...
Mesec,
vrata otškrinuo
da te zatvorena
ne obeshrabre,
zvezda Severnjača se
na ulaz raširila
da dočeka Tvoje
mokre cipele,
da Ti sa koraka opere
sve bolne tragove.
Tamjanom,
kuća miriše
da otera zlobne duhove,
sveća nadanja,
plamenom veselo liže
Tvoje povratke.
Postelja,
topla bela
čeka Te,
za mirno spavanje,
u snove okrepljujuće.
Dobro došao,
umorni putniče !
marijanajtheferpopov@
DAVNOJ LJUBAVI-sećanje
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·СРЕДА 6. ЈАНУАР 2016.
6. јануар 2013. у 00:24
Ne čekam te više!
ime ti ne izgovaram
o tebi više
ni reči
sve su moje nade
utopljene u
reci suza
noćima isplakane
na mesečini ,
hladne
kao reči
nikada izgovorene
na rastanku
koji se nikada
desio nije
samo su nam se
ruke
rasplele
i koraci razišli
u promašaje
Ni sreće tebi
ni zaborava
meni
kao ukleti
Samo
kada bi nam se
oči srele
Srušile bi se
sve odluke
u beznadje
.......
Sretoh se sa
tvojom slikom
Osetih
slabost u telu
u nogama klecanje
rukama drhtanje
u duši stezanje
bezglasno vrištanje
Stiže me
sećanje
Neću!
Snage mi ponestaje
.....
Nežno pokrih sliku
usnama i dlanom
Vreme je za konačno
rastajanje
Ljubavi moja
Ne čekaj ni ti mene više
Kraj je !
(u ovom životu
nema za nas nade više)
marijanajtheferpopov@ germany;06.01.2013. Dana Gospodnjeg -NA BADNJI DAN
DA LI SAM ŽENA ZA TEBE
MARIJA NAJTHEFER POPOV BELEŠKE·УТОРАК 26. АПРИЛ 2016.
Da li sam ja
žena za tebe?
Nikada suze
ne ronim
Ne idem
kao balerina
oficirskim korakom
hodim.
Britku misao imam
k'o gromom
reč mi sine,
kada pričam
oštrinom sablje
viteške,
sasecam neistine.
Ne trepćem
na pola oka
zenice mi raširene
prostrelim te
pogledom
kao strelom
urodjenika.
Al' kada me rukom
takneš,
očima milo gledaš
u zagrljaj kada me
svratiš,
usne kada mi
predaš
i telo,celo...
Mače sam umilno
potpuno belo,
predem do svanuća
i izrabljujem ti telo.
Marija Najthefer Popov;
Sećam se,
zvala se Rita Pavone
Plesala je bosa
*LUTKA NA KONCU*
I razmišljala sam zašto
se ljubav
Elizabete
i Ričarda
uvek završavala
Krvavo
Pa opet nanovo
Ruža uvek sveža
na njegovom grobu
Iz nepoznatog pravca
i donosioca
Dijamanti ostali
(bezvredni)
I sećam se u bioskopu
Svi su se smejali
sceni pečenja prženica
Samo sam ja plakala
i bilo me je sramota
ali ,bilo je jače
od mene
u filmu
*Kramer protiv Kramera*
Sada se neke
meni nepoznate ptice
ljube na mom prozoru
Kako da ih upozorim
Da se sprema oluja
Nebo crno
U mom oku sužen pogled
Odakle mi sija Sunce?
Ne znam gde se okrenula
Ona devojčica
sa očima laneta
Ka Suncu
Da
Setila sam se
Napoleon je voleo
jednu ženu
koju je utamničio
Ne mogu da se setim
kako se zove
Marija Najthefer Popov;
PRVI !
Poslednji put smo bili bliski
Davno
Pre par sati
Vrcali su iz nas biseri
Kao iz trezora dijamanti
A sreli se nismo
Poznala sam te po maniru
Tvrdoće u tvom odgovoru
Kao vojničkom koraku
U stavu nemirnom
Na ostav
Ponovo
Ruku pod ruku
U oslobadjanje
Sebe
Mene onoliko koliko niko
Pročitao nije
Moju presudu
Na koliko
Robijam
Sa narukvicom na struku
Kao nikom
Sam izuzetak
Ne imadoše dželati veštinu
Ni iskustvo
Da mi noge sputaju
U raskoraku
Morala i greha
Uma i van njega
Kriva a živa
Nevina a osudjena
Telo se skriva
Od mlakih dodira
Golo i vrelo
U zimskom kaputu
Ispod, istetoviran broj
Jedan,kao prvi put
Zgrešila
A povratnik u meni nestrpljiv
Opet će
I opet
Pa dok ne presude
Doživotno
Ću grešiti
Sigurna
Sretoh te
Nikada ne bejasmo
U istom gradu
Od maločas
Se prisećam
Šta nas je dodirnulo
I ne mogu da dočekam
Ponovno sretanje
I opet šetnja
Ruku pod ruku
Kao muž i žena
I deca ispod narukvice na struku
I zvone moji biseri
Kriva sam kriva
Al dijamant si
To neću da ti priznam
Što seče okove
Kada u slobodu gledam
Oslobodi me
Ludače
Podariću ti slobodu
I onaj broj
Što skrivam u kaputu
Jedan,
Kao prvi
Zaslužan za moju slobodu.
marijanajtheferpopov@
DAR
Nosim ti svu lepotu žene
Na dar
Sve dukate skrivene oko
Stidljive mene
Za nagradu oslobodiocu mene
Iz mene zaključane u sebe
Nosim ti i ključeve za tvoje katance
I tvoju slobodu
Okačene na stidnom delu mene
Uzmi
Nagradi svoju slobodu
Dodirom mene
I uzmi me
Na dar.
marijanajtheferpopov@
ŽEDJI
Ko si
Šta si
Odakle si
Kome si
Čiji si
Usamljeni vuče
Šta me to ka tebi vuče
U naručje
U kućni dovratak
U tvoj pogled tupi
U tvoje slepilo
U kom hiljadu iskrica sja
I taj žar
Taj žubor reči
Ta žudnja
I plamen njen
Ožive sve ugušene žedji
Pa se davim
Davim kao sad
Gde si
Gde si do sada bio
Gde si se usmerio
Pa sad mi putevi nejasni
Ti želiš da mislim da su zarasli
Samotnjak
Kao vuk sam
U mene ulivaš strah
Da će brane pući
Da ću sama ući
U tvoj nedodir
U tvoje samovanje
Gde si bio
Gde se krio
Što okasni
Moj ljubljeni.
marijanajtheferpopov@
POSTOJE DANI
KOJI SE BEZ NAJAVE
PORODE JUTROM-TUŽNI
DOK DUŠA SNIVA,
NA USNULE DAMARE
TUGA SE SAMO SPUSTI,
ČEŽNJU MI BACE
I PROBUDIM SE
RANJIVA...
GURAM OD SEBE
SRCE PITAM
ŠTA MU SE ZBIVA...
A NEŠTO JAČE
DUŠU MI KIDA...
MISLIMA BEŽIM
ISKAČEM IZ KOŽE
PSUJEM SETU
ŠTO ME PRITISKA...
AL SVE JE UZALUD
POSTOJE JUTRA
KOJA SE PRE MENE
PROBUDE RANJIVA
I HALJINOM ME
TAKVOM OBUKU...
Marija Najthefer Popov
Napipavam
u Tvojoj
PESMI
skrivenu poruku
u zarezu stavljenom
gde mu nije mesto
i gde uopšte nema logike
uzeti vazduh
napraviti kratku stanku
pa naglasiti
sledeću reč
koja veze nema
sa protokom emocije
koju si ubrizgao u pesmotok
Namerno izazvavši
emboliju
na bradavicama
koje poskočiše
Od NASLOVA PESME
Do potpisa autora.
Marija Najthefer Popov;
KAD KAKTUSI PROGOVORE
Ćuti
Samo ćuti
Nek ti na usnama
Kaktusi niču i bole
Trpi
Sve istrpi
I ćuti...
Al,nešto ću ti reći
Jednom u sedam godina se desi
Da kaktusi čarobno procvetaju
Otvore se
Al samo jednu noć
Cvetovi postoje
Već s jutrom
Umiru plačući
Ja ću čekati
Da saslušam
Šta mi imaju reći
I uživati u tim rečima
Raskoši.
marijanajtheferpopov@
POKAJANJE
Sve moje erogene zone
su bile na mojim ledjima
Još uvek su
iza mene
ne korača niko
mi toplo ne diše
za vratom
Ne osvrćem se više
ako želiš oprost
pokaj se
gledajući me u oči
mi trnje zabodeno
od ugušenih suza
da bih se zvala jakom
voljom koračam samo napred
sluteći negde izlaz
u ovom totalnom mraku
........
zanemarujem zvuk koraka
mi poznatih koji me
u stopu prate
da mi se vrate
Zar ti nije jasno
da onaj ko korača iza
nikada ne može da se vrati
samo da stigne
ako požuri
da mi ledja takne
i tako me prene iznenada
dodirom i dahom
u svom pokajanju
glupom
LJubav nikada grešna nije
ni dragom Bogu
ni ljudima
Ne osvrćem se
jer bih te videla
pa bih znam,stala
i opet te čekala,doveka
Tako život ti prošao,polako
odavno više ne želim
da osetim tvoje ruke
na ledjima
ni dah tvoj na mom vratu
marijanajtheferpopov@
Najdalja zvezda
na nebu nadanja
noćas te opila
svetlošću oslepila.
Nabujala krv
iz krvotoka želja
pretkomore zagušila
komore potopila
srce udavila.
Guši te otpor buntovnika
Gica se mužjak gubitnika
Svešću i intelektom
kidišeš na nepokorenog
Sopstvenog srca krvnika
Britka sablja dvoboja
bačena rukavica svilena
u lice nevino
svesno optuženo
Sekundanti-dželati
za oba lika!
Publika krvožedna
za izvršenje linča
Za poraženog i za pobednika.
Marija Najthefer Popov
I uvek ista greška!
Obraze treba izbledeti
Dušu zatvoriti
hladnoćom govoriti
ledenicama dodirivati
Ružino trnje po usnama pobosti
Ružu kao štit na grudi prisloniti
u crveno se obući
prilagoditi
Neprozirne naočare staviti
i krenuti
u kazivanje...
I uvek,kažu
To tako pali
Tako se traži
Tako se hoće
Veruju svemu
što čuju i kako vide
Na ružin trn se nabodu
al,nema veze
mazohisti
Samo ne greši ponovo!
Ako štit skloniš,
ako obraze zarumeniš
dušu otkriješ
toplinom pomaziš
usne medom podariš
istinom se otkriješ
crveno zbaciš
Izdaćeš magiju ruže
Ružu će u tebi zgaziti.
marijanajtheferpopov@
KAD GRČ ŽELJE,DISANJE ZAUSTAVI(TEA)
Možeš li me voleti TEA
i kada mi grč strasti dah zaustavi
i kada srce uspori
ritam
naše slutnje
što se u vazduhu mreste
i mame
da nas ulove
moja TEA
trnjem raskošne
meleme zagrebi po meni
i čuću nebesku ARIJU
hora zanosnih TEA
Reci?
Možeš li sprečiti da mi disanje stane
u grču strasti
dok u meni
dišem najlepši znamen ljubavi
od koje srce uspori
pa se čini da sam prestao da živim
TEA,
najlepša od svih ruža u vrtu želja
ne strahuj
taj grč,to ne disanje,to zaustavljeno srce
je samo privid
Ja iznutra gorim i volim
i trajem.
TEA
marijanajtheferpopov@
SAMOTNJAK
Zanemele su harfe u meni
izdade me verovanje
duše samotnjaka imaju oštrija čula
odazivaju se i dalekim uzdasima
i bez poziva i nakon ne prisustva
razumeju poziv samotnjaka
u tudjim bliskim grudima...
Zanemelo me razočaranje
duboko zariveno u mojim ranjivim ubedjenjima
da samotnjak u meni
uvek može da se osloni na samotnjaka
u tebi
a,desilo se da mi trebaš.....
marijanajtheferpopov@
LAŽEŠ !
da ćeš me zagrliti usnulu, krakom zvezde
kroz oblake meke,iz senke
Lažeš!
Pesnici nisu umirući,ne umire njihova duša
tako lako
kao udješ u gnezdo ptica i letiš
Njihova krila bela
nećeš dosegnuti,tek tako
Lažeš!
da spakovao si dušu,da već imaš kartu
nepovratnu
Lažeš!
kao što samo Pesnici znaju
lagati dušu umiljatu u strahu
da se zbog Pesnika umire
Pokaži kako!?
Lažeš!
da voda donosi mir
zagledana ladjara vidim
kapetana plovidba dugih
u radovanje
Lažeš!
da noć ti donosi mir
Lažeš!
da donosi ti samovanje
Lažeš,
jer nemaš alternativu za opraštanje
Ne dam te!
Pesnik kada kaže da andjelima putuje
na krilima ptica
Laže!
Ko voli Pesnika
Ne umire
već traje !
marijanajtheferpopov@
VALCER,VOLIM
Moj naklon !
balska haljina u rukama
stabilna štikla na nogama
do grla zakopčana
pozadi do tri pršljena kičmena
od dna ledja razgolićena...
Kosa vešto raskošna
neko bi rekao bludna
kičma prkosno uspravljena
sa dojkama jedrim pritisnuta
na bokovima svila živa
smišljeno malo više zategnuta
pa se odatle niz butine
neukrotiva otima
rasečena niz dužine
pa butina u pokretu sine
...
Haljina crvena svilena
beži od crne štikle
pa oko sebe *prašinu*diže
u okretu....
....
Oko ubojito
snajperski raspoloženo...
....
Valcer je ples
za lepe manire
Okretna,spretna
igrom zanesena...
Od menueta sve mi se vrti
ne mogu oko zaustaviti....
....
Moj naklon,Gospodine !!!
Ne zamerite.
marijanajtheferpopov@
TESNA KOŽA
Čemer na duši
pelin gutam
srce guši
ruke trnje boli
so na rani
tabani na žeravici
popečeni
Guši zloba neumorna
usne suve
džaba molba
u očima usahli vodopadi
Ova koža više nije moj broj
Iskoči,kažem
al u koju
u čiju
kad niko ruke ne pruža
niko grudi ne otvara
dugmad na sebi ne odšiva
ne postavlja levak
da me sebi ulije
zatrovanom krvlju ovakvom
od izdaja zatrovanom...
marijanajtheferpopov@
LEŽAJ OD RUŽA,
Nikada nisam bila u ovom domu
Gde imam krevet od ruža
I spavaćicu golu
Da se ne ospe koža
Od slatkog trnja
Iz tvojih očiju
Nisam ni kafu kuvala
A jaku ti nudila
Sa pregršt šećera
Na stolici na kojoj sam sedela
Ostala moja želja ubodena
Nikada te niko nije ugatao
Za taj ubod sudbine
Nikad čula
U sebi slutnju nosila
Da postoji jedno mesto
Za koje sam stvorena
Nisam ni ognjište tu podložila
A u tom plamenu izgorela
Supa za tebe skuvana
Mojim začinima
Nikada nisam bila tu
A moja lična karta
Na stolu
I dosije otvoren skroz
Bože,znam po svemu
Nije moguće
Nisam zalutala.
Nikad nisam bila
Toliko prisutna kao ovde
Gde nikada nisam kročila
marijanajtheferpopov@
OBEĆANJE
Ako utihneš
Nestaće u mojoj pesmi
cvrkut ptica
kroz prozor
što me budjahu
iz bašte moga detinjstva.
Zanemeće zvona
na zvoniku
obližnjeg svetilišta
gde nedeljom
brižne majke
i očevi ozbiljnog lika
se moljahu Stvoritelju
za zdravlje i sreću
svojih naslednika.
Zamreće i tišina
najglasnija u duge
zimske noći
dok sneg polako
prekriva belinom
sve šarolije sa vidika...
Neće se više čuti
ni koraci vila
na uzglavlju pre sna.
Ni let andjela
kroz oblake
dok šire krila...
Ako utihneš
da u tišini
ni srca tvog se
ne čuju bila,
Umuknuće i
iskre radosti u očima
kao šum svetlosti
na vrhu svetionika
potreban sirenama
da sačuvaju amfore
pune nadanja
u srcima mornara
Školjke će biserne
da se zatvore
bez svojih bisera...
Sve će utihnuti...
Besneće samo more
zaludnog kajanja
i udaranje
pokajničkih talasa
o oštre hridi sećanja
i obećanu
Pesmu nad pesmama
Iz magične duše Pesnika.
Marija NajtheferPopov;
TO SE DESI SAMO JEDNOM
Sećam se
(možda ne godine
ni da li je bilo
s jeseni ili proleća)
znam sigurno
da je zrela kopriva
žarila moja bedra
i tabane bose
rosa jutarnja
ka Suncu prelamala
uzdahe iznemogle
na travi trag krvavi
šakama tvojim
moje jedre grudi
plovile
negde su umorno
pevali cigani
moja nevinost
uz vetar odletala
ludovali mahniti
jahali strasti
uzavreli
čipkane paučine kidali
svilu tkali
rumenu devojačku
dušu oduzimali
a svirali cigani
djavolu davali
dušu poganu
u telu nevinu
do kasne zore
život novi istkali
od kapi krvi
devojačke
Samo jedanput
izlivenu
...
Sećam se
Ma i dana i sata
i godine
Od krvi i mesa
dobih medalju
....
Od devojke stvorismo ženu
u meni
Sećam se
žarile su koprive
i svirali su cigani
jutarnje iznemoglo
marijanajtheferpopov@
DUNAV
STANI !
Ne teci !
Dužan si mi,
bar tri ogromna talasa
i dve usputne poplave,
od mojih si suza napunio.
mojom snagom oduzetom
brodove silne gurao,
ko zna koliko stabala
mojim rukama
u Molitvu skupljenim
iz obala iščupao.
STANI !
Oduži se !
Vrati taj biser Jesenji
koji si surovo,
nadomak izvorišta
u vrtlog bezpovratni povukao.
IZABERI !
Ili se okreni
i uzvodno teci !
Vrati ga u boravišta
gde žive dragoceni
još ne potrošeni
ni do kraja izrečeni !
Ili ga ptici
koja ka suncu leti
sada,s' jeseni,
usput svrati
da se na tebi osveži,
za krilo nežno, zadeni.
Ona će znati
gde treba da ga vrati.
URADI !
NE ČEKAJ !
poklone ću ti
opet svoje davati,
i zapamti:
Biće godina sušnih
kada će ti moje suze
više zatrebati.
JESENJI sumrak
ga je na tebi zatekao,
Šetnjama i pogledima
dugo te je milovao,
NEMOJ MU VRATITI
SUROVO TAKO
marijanajtheferpopov@
IZ SVEŽIH RUKOPISA
Ti tvoji rukopisi su
kao bodljikava žica
oko zatvora preljubnika
Nit smem preko nje da prekoračim
nit da se molim da je skloniš
Zaluda je moja mašta
Svašta
baš svašta pročita
iz tih rukopisa
svežih
koji tek treba da se razliju
kao prva topla varenika
litra njoj,litra se prospe
tek onako u etar
za čitaoce
a ostane li koja kap meni
Pitam se,postidjena
ispred tvojih rukopisa.
marijanajtheferpopov@
BASNA
Rikom radosti
sa prizvukom bodeža
Objavi Lav
da mu se Lavica
podala
Hijene se uzjoguniše
Šakali uvrediše
Mungosi se pridružiše
Zmije se uplašiše
Padaju duge tople
plodonosne kiše
Kaktusi cvet
noćas procvetaše
Negde se kameleoni
boje postideše
Rajski cvet
uzbran
miriše
Podno vulkana
evakuacija
Planeta se njiše
Lav lavicu,liže
Da sraste rana
duboko zagrebana
na svadbenom putu
Dugom godinama.
U džungli je sve tiše
Savana se preteći
Njiše.
Lavica hijenama
Pesme piše
Šakali se otudjiše
Padaju kiše
Dugo priželjkivane
Bremenite
Ptice grabljivice
gnezda napustiše
Kondor nadleće
pesmom stanište
Bujaju kameni cvetovi
Nadvisuju Kraljevski ljiljani
Rajska ptica sni
Mir mirom miriše
Tišina
Mir
marijanajtheferpopov@
ODMAH IL NIKAKO
Ne stiskaj šaku
pruženoj ruci pruži ruku
po stisku mlakom
il jakom
odluči
da li žuriš
il ideš sa tom rukom na kafu
Ne ćuti
Odpozdravi pozdravu svakom
Po lutajućem pogledu
il prodornom direktnom
oči u oči
govori dalje
il nikako
Svakom daj šansu
prvu
nije potrebno vreme
dugo
po stisnutoj šaci
i pogledu
shvati
Čovek se predstavlja tako
tek posle
odlučuješ
da li ti je ime
bitno
il nije
Ljudi se sretnu lako
Prijatelj prijatelja
Čovek čoveka
Po pogledu
i rukovanju
odmah il nikako
marijanajtheferpopov@
SKRIVENA U TVOJOJ PESMI
Kojim god jezikom da pišeš
Ja te razumem
Ne skrivaj se stihom
Nepotrebno je
Da pišeš o hladnoći ja se smrznem
Kad pišeš o suzi
Ja plačem
O lepoti ja se postidim
Dobroti
Ma samo neka smo živi
Bar za primer da nas još ima
Al o ljubavi kad pišeš
Tu sam sva čula uključila
Tu me ima
Tu me mnogo skrivene ima.
marijanajtheferpopov@
DVANAEST JOŠ ČEKANJA
Postoje ćutanja
koja grme
i tišina koja lomi
vidi oko
koje žmuri
čuvajući otvoren
prozor u svitanje
i zvuk vozova
koji odnose
vreme za nas
tako dragoceno
kao dvanaest (dana)
ili još dvanaest
(meseci)
je potrebno
da se ponovo olista
ili uvene
do gole duše
kao granja bez lista
promrzla od
odleta onih naših
ptica na prozoru
kada se budio dan
boleći kao vreme
koje nagoveštava
kraj
smaragdno
jutro počinje
u Tvom oku
nestaje naša slika
sluteći kraj
kao odlazeća
u novembru ptica.
marijanajtheferpopov@
LJUBAV U SADAŠNJICI (ili..ljubav po sećanju prepoznajemo)
Volim te,
svim svojim mislima
koje u meni preostanu
od ostatka života
koji se SADA živi.
Ako stignem da shvatim
da postojimo nas dvoje
Volim te,
celim životom svojim.
U vreme ovo ludo
i tmurno
u borbi izmedju
smisla života
i bremena opstanka
Volim te,
onim ostatkom života
koji se zove
da sam jaka
da još snage imam
da trajem i da volim
u vreme tmurno
besmisleno...
Sećam se
da bilo je vreme
NEKO
lepše od ovog sada,
od ovog večitog
sve crnjeg mraka.
Umom još čuvam
sećanje da postoji
lepa strana života
koja je ljubav.
Svedoci smo
NEKOG lepšeg života.
Zbog toga prepoznajem ljubav
i znam
da te VOLIM !
NAGRADA I KAZNA
U prepunoj sali,većini je bilo interesantnije pratiti njihov susret posle dugog vremenskog perioda od samog dogadjaja zbog koga su svi i bili pozvani.Nije je udostojio niti jednog pogleda.Opšte zaprepašćenje i zaključak "On je nju preboleo!"Ona je osećala suprotno"Nikada me nije ovoliko voleo!"Bila je sigurna da bi ga susret očiju slomio i da bi izgubio kontrolu nad svojim ponašanjem,potpuno.U deliću sekunde odlučila je da ga nagradi i kazni.Skinu sa sebe kao sneg beli blejzer,nage se preko stola i zamoli ga da okači blejzer na vešalicu koja je bila tik iza njega.Ne pogledavši je u oči ispružio je ruku,tako poznati joj prsti stegnuše čežnjivo njen blejzer,nesvesno ga privi na grudi,ovlaš kragnom predje preko usana i ona uhvati trenutak širenja njegovih nozdrva i dubokog udaha tako mu poznatog parfema koji mu je bio potreban kao vazduh koji mora udisati da bi živeo.Nežno,kao da odlaže neprocenjivu dragocenost okači blejzer i čitave se noći ne pomeri sa svog mesta,čak i u trenucima kada je bilo neopravdano ne promeniti lokaciju.Znala je da se samokažnjava!Znala je da razgovara sam sa sobom .Udisao je nju!Čuvao radost koju mu je priuštila dozvolivši mu da ponovo u svoja pluća udahne njen miris pa makar i na ovakav način.Ona je osećala titraje njegovog srca,grčenje svakog mišića na njegovom tako joj poznatom telu....Da ju je samo jedan put pogledao u oči ona bi znala da je preboleo...
Pred zoru neko joj je prišao sa ledja,džentlmenski joj prebacio blejzer preko golih ramena,ponovo duboko udahnuo ovaj put i miris njene kose i pre nego je uspela da se zahvali videla je zgrčene mišiće na njegovom vratu i ledjima kako odlaze u noć...
Tada ,tek tada joj se ote bolan uzdah iz grudi.Nije je njegov bol učinio srećnom!
marijanajtheferpopov@
HAJDE DA PRAVIMO DECU
Hajde da pravimo
našu decu
Od tebe i mene
da liče
na mudrace
iz tvojih gena
da im duše budu titrave
od mojih htenja
da uče
kradljivci znanja da budu
zastavom našom da ih povijamo
hranom tradicije jačamo
istorijom vakcinišemo
da bosi prohodaju
da očvrsnu
po trnju koraci
da im vera naša bude prvo mleko
sa svim verama zajedno da koračaju
da budu suncokreti
ka boljitku
da budu pčelice
radne
i nemilosrdne
za red,rad,organizaciju i poredak
Ruže da budu
ruža ima trn
da budu kao glogov prut
da reč daju kao zavet
stežu rukom druge ruke
gledaju ljude zenicama
i duhom
čašću i poštenom mukom
tragovima ljudskosti upoznaju Srbiju
i tu sliku po svetu raznesu i razveju
da ustanu himnu kada čuju
da je pevaju
svoj jezik govore
ledja ne povijaju
ćirilicom da se potpisuju
Slavu da slave
peto koleno da svojataju
rodoslov da imaju
kumove da poštuju
komšije da pozdrave
Tradiciju neguju
hleb i so poslužuju
na kućnom pragu
Korenima da se vraćaju
svetu da pokazuju
kako siromašna zemlje
radja umove i karaktere
Hajde da pravimo decu
genima našim
papir sam
oplodi me stihom
gde zapneš
ja ću
DNK rečju
iz naše krvi
perom
rečju
i stihom
Marija najthefer popov
GREŠNA NOĆ
Grešna noć,djavolja posla
obljubi me noćas,čednu
il mene grešnu,razvratnu
zavede strašću noćna magija
čarolija noći,tajanstvene
il,
Otkud znam
Obrazi rumeni
pogled spušten
Stid da li je
Oprosti Bože
mene grešnu
zgreših noćas
zamka djavolja
u meni il njemu
il u oboje
Sve jedno
Skrivam se od dana
da ne zuri
u moje tragove
il njegove
sve jedno
Noć nije kriva
samo rasplamsa
želje koje dugo postoje....
Ma,dodjavola
obrazi rumeni
otvaram prozore danu
Suncu i jeseni
kad sve umire
hm,
Izgleda da ovde
nešto počinje...
pa i ako na samom početku izdahne
vredelo je...
marijanajtheferpopov@
KRUŽNICA
Pitam se nekada
gde si ?
Pitam se nekada
i da li se ti pitaš
kako sam
jer znaš gde sam.
Tu sam
odakle si krenuo.
Stojim ukopana
kao cilj
Bežeći sve dalje
od mene
jednom moraš
opet da dodješ
Kružnicom planete
Obručem oko srca.
marijanajtheferpopov@
DŽOKER ODLUKE
Ta
još jedna reč
tereta
neka ti bude
dzoker
za moja
napukla ledja
nema više
mogućnosti
za dodavanje
izdržljivog bola
Taj još jedan gram
tereta
podeli mudro
Savijena
od uvreda
od besmisla
udaraca
Molim te
potegni Džokera
udarcem
poslednjim za odluku
konačnu
Mog odlaska
bez bola
u mir večitih snova
Molim te
marijanajtheferpopov@
Ja,malo obično piskaralo,napisah Tebi u čast ,Pesniče kome se divim i koga poštujem!!!
KATEDRALA
Kada zaspe telo Tvoje
na večni počinak krene
u mimohod neću stati
suza moja neće pokvasiti
tvoje haljine svilene bele.
Uzjahaću dušom talas Dunava
stati ispred velike Katedrale
na isto mesto gde su se
sudbinom nekom,šta li
ljubili tragovi noge moje,skakutavi
i tvoje stope muške ,rashodane.
..........
Kad Mesec zaplovi nebom noćnim
sakrivena mrakom krenuću i ja
u grudima stežući sakriveno nešto
što mi je od Tebe ostalo za pomen
Duši duše Tvoje u duši duše moje
sprovod se NIKADA desiti neće !
Jer tu će duša tvoje duše
da plamti večno i traje !
Po njoj ću prosuti seme ljubičice BELE
i krinova plavih,da Te ozimzelene.
A,jutrom će svakim nanovo
iz srca Tvoga najlepša ruža da osvane.
Zalivaću je suzom što iskreno teče
brižno ću je pokrivati u predvečerje
da duša Tvoja u mojoj ne ozebe.
.......
Noć krade san i nesebično daruje nesanice
brižno Ti pokrivam svaku noć i u njoj san
strah teram od prolaznosti,da ne silazi
na Tvoje uspavane trepavice.
SVE ŠTO JE BELO NA TEBE MI LIČI.
NEĆU SUZOM POKVASITI
TVOJU SVILENU KOŠULJU,BELU,
NEĆU BITI U MIMOHODU.
JA TE TAMO ČEKAM,
GDE ŽIVE RAJSKE PTICE!
marijanajtheferpopov@
S ljubavlju i dubokim poštovanjem Dragu Čingelu (za života od koga mu je ostalo još do 105. ;)
"OD IGRAČKE BIĆE PLAČKE"
Mogu ja protiv sebe
al kako
ne mogu
sve i da hoću
a neću
protiv tebe
Mogu ja i protiv tebe
al kako
kada neću
a i kada bi htela
samo mi se čini
da mogu
ne,ne mogu
hoću i neću
probam i odustajem
odustajem i pre probanja
pri odustajanju probam
pri probanju odustajem
ne,ne mogu
neću
a hoću
ne mogu
neću
nek nam je prosto
igranje
mačke i miša
miša i mačke
te igre (govorili su stari)
završavaju plačke
da izbegnemo plačke
nek igra traje
dok traje u nama snage
za preispitivanje
hoću
neću
mogu
ne mogu
ti mene
ja tebe
ti sebe
ja tebe
i sebe
Oboje ne umemo
il ne želimo
il nemamo snage
Plašimo se plačke.
marijanajtheferpopov@
MARIJA MAGDALENA
JA sam tvoj početak
i tvoj kraj
I tvoj čuvar
posle kraja
Mojim imenom
na sisi majke si se podojio
sa mojim imenom
ruku pod ruku
plovimo
molitva sam na tvojim usnama
grešan se ispovedaš
Nema i skamenjena
suzu iz duše puštam
Nevidljivu
ruku na bol tvoj
melem praštanja
blagosiljam
Pomazanje moje
tvoj je mir
i kako god
Ostaću i ovde
i otići sa tobom
ruku pod ruku
na usnama molitva
moje ime
izdisaj
udisaj
van svih ovovremenih
Strah u tebi ubijam
Polako!
marijanajtheferpopov@
Marija Najthefer Popov:
Dragi moj,
nemaš ti pojma
u čemu je moja snaga
šta čuva moju krunu
i zašto žezlo
tako dobro pristaje
mojoj ruci
čvrsto se oslanjajući
na tlo medju mojim koracima....
Ti samo slutiš
naivni treptaj mojih trepavica
pomalo uvek pognuta glava
rumenilo srama
kada želim
da sam ti draga.....
Trud tvoj da mi se u detalje pravdaš
bez uspeha (je)
jer ja te netremice gledam
izrazom ništa ne odajem
i ništa me od tvoje priče ne dodiruje.....
(samo suze koje ti govore
otkuda to da misliš
da ti sve beskrajno ne verujem)...
Nikada ništa ne proveravam
(taman posla)
Puna sam poverenja
nemam ni predstave
u šta bih to mogla da sumnjam...
Tvoja sam uvek,
krotka i draga
poslušna,naivna i mazna
i vražije strasna....
podatna i neiskusna....
....
Samo (ne) razumem
zašto se uvek zbuniš
kada me sa vrata ščepaš
i sa ledja ne možeš
da me raskopčaš.....
pa moraš da me kidaš....
....
Dragi (moj)
Pa ja ( se) ne zakopčavam
haljinu sa ledja*!
....
Probaj da nadješ otkopčavanje spreda!
Na srcu postoji kvaka
za očuvanje našeg braka
(moje krune i žezla)
Otvara se pritiskom
iskrenog pogleda iz tvoga oka...
marijanajtheferpopov@
*....... Ja daću ti sve,
bez da se štedim,
daću i više
nego što vredim ...
S uslovom jednim ! ...
Da te slepa vidim
i po mraku nadjem,
da se po tvom glasu
u beskraju snadjem,
da ti srce čujem
i kad si daleko ...
I da možeš da mi uvek
pogledaš u oči
jer, veruj mi, ništa
k'o prezir ne gorči.
Marija Najthefer Popov
NIŠTA LIČNO
Oprosti,
moram te pitati
Šta je to u tebi
što mi srce ledi?
Nervozno izgovaraš reči
postavljaš pitanja bez smisla
odgovore prećutiš
ne čuješ ni šta te pitam
Nekontrolisano cupkaš nogom
mašeš rukama dok pričaš
ne gledaš me u oči...
Začudjeno gledaš
(ali ne pitaš)
u svečano postavljen sto
na kom plamti crvena sveća
sa šampanjcem i dve kristalne čaše
sigurna sam da se pitaš
čemu vaza na sredini stola
sa vodom ali bez cveća
Skačeš na zvuk telefona
javljaš se i kažeš *greška*
ne moram ni da te pitam
uredno ti slažem kofer
za iznenadni službeni put
zbog kog si navodno besan...
Pre nego što ga zaključam
u njega ti poruku stavljam
otvaram ti vrata
brižno te ispraćam
sa željom
da TI prvi otvoriš kofer
u hotelskoj sobi
i pročitaš
*Srećna ti ljubavi
naša godišnjica*
Ne zovi me molim te
ne tražim providna objašnjenja
Znam,
u cvećari je upisana
pogrešna adresa
i buket je,
nećeš mi verovati
nekim čudom
završio na hotelskoj adresi...
Marija Najthefer Popov 03.05.2011. SIVAC
SPREMAM SE DA NAPIŠEM PESMU KOJA IMA KRILA DA TI DOLETI.....USNE DA TE LJUBI.....RUKE DA TE GRLI..........SNAGU VEĆ IMA.....DIRA TI NEŽNO SRCE I PRIGUŠENU STRAST.........TO MI JE NAJJJJJJJVEĆA NAGRADA....ETO,NEKA I TO ZNAŠ........SAČEKAJ JE.....OTVORI VRATA...♥
KO SAM JA
Da li sam ovo JA ?
što mirno gasim
svetlo u svetioniku
dok podivljalo more
guta preplašenu reku
sa hladnoćom u srcu
bez treptaja u oku
gledam kako talasi
gutaju ladju sa kapetanom
a ja ni da mu pružim ruku
samo polako uzmičem
nazad kao sećanja
bose tabane po pesku
da me talasi ne dodirnu
dok čvrsto u ruci stežem
iglu skinutu sa kompasa
pri poslednjem uplovljavanju
ladje u moju luku.
Da li sam to JA?
što bez griže savesti
sedim na sidru
koje sam odvezala
dok je kapetan ladje
obilazio lučke bordele
dok sam ga ja
uzalud čekala.
Da li sam to JA?
što sa zadovoljstvom
brojim krugove
oko poslednjeg
zamaha šake
tako mi poznate
sigurna da sam konačno
jedina kojoj pozdrave šalje
...
i nestaje
pod naletom
belih galebova
u tamni mir i zaboravljanje.
Da li sam to JA?
što posle svega
skidam haljinu nepraštanja
kroz pesak bosonoga vučem
sidro zavezano za nogu
....
i pružam ruke
u pravcu pogleda
usplamtelim srcem palim
svetlo u svetioniku
rasterujem galebove
hvatajući ruku
koja tone....
Da li sam to JA?
što na kraju svega
plutam nepreglednim morem
grčevito te držeći za ruku
delim sa tobom pluća
dovoljna za oboje
do spasenja
do obale!!!
Marija Najthefer Popov; 20.02.2011.god.Zrenjanin
TAKVA SAM
.....
Ja sam Žena
bez stega i klišea
kad čujem tango
zabacim glavu u stranu
karlicu napred
i sitno caknem petama
o pod.....
kad svira valcer
uhvatim metlu
zabacim kosu
i vrtim u krug menuet
na bolero mi se
bradavice koče
i skoče
i samo mi još treba
žtem
pa da luda
potpuno suluda
u sred kafane
uz dobre drugare
polomim sve čaše
od kristala
i flaše
pijana od sopstvene duše
i limunade prepune čaše
na ex
Marija Najthefer Popov 03.08.2011,SIVAC
ČUDNA MI SE PESMA NAMETNULA
4. април 2011. у 22:11
Ja sam Čoban
Imam svoje stado
i lajavog psa
koji ih drži na okupu
Kada Neka pokuša
da pobegne
Pas zalaje
pokaže zube...
...i One se vrate
( a, ruku na srce
zubi mu tupi
ne bi mogao
ni da ujede...)
Na svu sreću
One su toliko
lajanjem fascinirane
da su ubedjene
Ako tako dobro laje
taj još silnije moze
da zagrize i zarije...
Zube!!!?
Imam ja i magarca!
Predvodnika!
(Logičnije bi bilo
da imam Ovna Čaktara
AL ne volim, Ovnove!
jer Ovce onda blenu
i bleje u njega...
Mene ni ne zarezuju...
AL ne podnosim!
To mu dodje
neki vid moje ljubomore...)
Moj Magarac
je Moja zamena...
Kada se ja okrepljujem
On pazi na Ovce...
Toliko se dobro poznajemo
i obostrano razumemo
da ja znam šta On misli !
Verovali ili ne
Ja to zapisujem!
Zapisujem magareće misli!?
(valjda se TO tako kaže?!
...i tako....
AL prolazi ,vreme!
Ja
Magarac,
Moj pas
i ovce...
...ovce bleje
Ja ih muzem
(il one možda mene?)
Družim se sa Magarcem
Al samo laje Pas
(rekoh već
ne može da ujede
a kada ga upoznate
On samo umiljato
i pokajnički repom
Maše!?
Marija Najthefer Popov 04.04.2011. Sivac
NOĆAS DELIM DUKATE
Noćas sam odlučila
da podelim sve dukate
sakupljene za teške dane
kad se više nema sa čim
ni sa kim....
Nudim ih prvo tebi
Biraj sa koje ćeš niske
oko vrata što na grudima
nabujalim leže
ili one oko bokova
zanjihane i jače zveče
A i jedne i druge nešto
iznutra njiše,njiše
i zveckaju sramno
kao daire
i ples Koštan kada
joj Mitke pod bose noge
dukate stere....
a ona njiše,njiše....
Noćas delim i njišem
grudima i bokovima
dukate delim
što sramno zveče
dok se u meni sve
njiše li njiše...
za dane one
(ili noći)
kada bih sa tobom
a ne sa bilo kim
(brojala dukate
za dane teške)
UZMI!
SVE MI SE
NJIŠE,NJIŠE,NJIŠE...
Marija Najthefer Popov 13.maj 2011. SIVAC
SUNCE MOJE POSPANA SAM
Pospana sam shvati
Raširi zagrljaj zapadni
da me uljuljkaš ljubavi
dok istok nam jutrom preti
imaš dovoljno vremena
da mi objasniš
kako te uzalud tražim
na južnim stranama sna
dok hodaš putem severnim
ostajem budna od studeni
Pospana sam ljubavi
Dodji mi sa Istoka
i privi na tople grudi.
Marija Najthefer Popov 12.05.2011. SIVAC
ĆUTIŠ (ljuta pesma)
Ćutiš !?
Pa Ti nisi ni svestan
kako umem da
ti to vratim
Kako mene
ova tišina razbesni
a kada umuknem ja
Grmljavina će
da te prati
i mozak para
do naboja mahnitoga
Osluškivaćeš očima
da li me ima
gde bih mogla biti
gde sam bila
mirise moje ćeš njušiti
ušima tako života dati
Vrištaćeš do neba
da bih te čula
i progovorila....
Kada ja zaćutim
Shvatićeš kako
boli mene sada
Tvoja tišina....
Ćutiš ?!
Dokle ćeš tako?
Marija Najthefer Popov 03.09.2011.SIVAC
POŽUDA
Mi se dodirujemo
VATROM
što prži sve
što nas deli,
kada se mislima
dotaknemo,
na koži gore
dodiri vreli.
Mi se saplićemo
VETROM
što briše sve
sa puta,
kada ležimo
razdvojeni
OLUJA nas
želje guta...
I šiba venama
KRV UZAVRELA,
niz telo
i razum POMAHNITA.
Mi se željom
SATIREMO,
STRAST
daljinom pluta,
Ti u meni
mačem ognjenim,
ŽEŽEŠ utrobu
do jutra...
Marija Najthefer Popov; 22.02.2011.god. Zrenjanin
ZAKLETI NA LJUBAV
Na pola puta do sretanja
svaki se dan mimoidjemo
noću na tom istom mestu
mirisom duše se osetimo
i volimo,
mislima
starim godinama rasutim
našim lutanjima
Svet videh kroz tvoje oči
u tebi zarobljena
Ti moj život prožive
u mojim grudima
Na pola puta
u konačnom odlasku
znam
venčaćemo se
NEKO TO ZOVE-SUDBINA !
Marija Najthefer Popov 01.05.2011.Sivac
ZALJUBLJENA PESMICA
TEBI
što me odbijaš
zato što me hoćeš
TEBI
koji toplom hladnoćom
me želiš
TEBI
što ćutanjem mi govoriš
da bi mogao da me voliš
TEBI
JA,
jasno i glasno
kažem
*TEBE JA VEĆ DUGO VOLIM !*
Marija Najthefer Popov 13.08.2011.SIVAC
ŽDERITE NEMANI
KRVAVO SRCE
OD MEKOĆE SAMO SE KIDA
I U VENE VAM ULIVA
OSEĆAJ TOPLINE
UMESTO PREKORA
KIDAJTE
SVE GDE SE KIDATI DA
SOLITE RANE OTVORENE
JA STOJIM
U OČI VAS GLEDAM
I NEDAM
DA VAS IKO PREKORNO
POGLEDA
JER TO NE ČINIM NI JA.
NEĆE HIJENA BAŠ
SVAKO MESO
I ONA JE PROBIRLJIVA
AL MOJA DUŠA
DŽIGERICU KIDA
NEKOME ŠTO NIKADA
NEĆE BITI
KAO JA
Marija Najthefer Popov
PRODUŽETAK
i ništa se ne prepušta
slučaju
Sve je to negde odredio
neko
Ništa se ne gubi
bez traga
i nastavka
....
ili produžetka
kao dinastija
ili loza koja se nekakvim
čudom
u nastavku raskošno
oplodjava
i radja plod
za nektar
nekog mladjeg kraljevstva
i ima opijum
za samo tvoga kralja...
....
to je kao bidermajer
kada ga baci mlada
posle venčanja
.....
Ja sam svoju
opijenost strašću
samo za njega
zamahom poznih godina
u kosmos zavitlala
od sebe odbacila
sa željom u srcu
da ga neka mladost
u letu ljubavi hvata
i da shvata
da to je ključ
za podrum vinograda
gde se toči ljubavni nektar
samo ako prepoznaš svoga
vladara
....
verujući da si mu kraljica
i bludnica
njegova dama
i jedina kap na žednim usnama
koja ga jedina do ludila opija
.....
i ima snage da ostane takva
i vlada kraljevstvom
svojim i svoga raja
.....
svesna da se kidiše
sa svih strana
na vladara oba...
....
Ali,ona ima snage
da se nikome ne da
.....
miris kraljevskog tela
NI NJENOG NI OD NJEGA !!!
Marija Najthefer Popov
RAZOČARANJE
U rečima
bezmilosnim
govoriš besmislice
moja šašava sanjalice,
Gde nesta tvoje
andjeolice
milosnice?
Što su rugalice
postale tvoje
ruke ogrlice,
moja vesela pošalice?
Šta učini sa
obećanjem varalice?
Ljubiš mi medusnice
a sišeš život
iz krvrečice.
Ostani napušten,
kao krajputašice,
moja zabludo
nade radosnice...
Moja stranputice,
Smehoubice!
Marija najthefer popov
KADA MI PRIČAŠ
Kada mi pričaš
uskovitla se planeta
Mesec se protegne
Mlečnom putu
popucaju žlezde
i padaju zvezde
na moje rame
ptice noćne
oči otvore
pucaju jezgra
naviru lave
Danica mi
u oči hoće
krivo joj
što manje blista
A teku bujice
veće od Nijagare
Ringišpil
nemoći i moći
kao srčani udar stiska
sva se vrata otvore
i nastaje vriska
ključale krvi
i kosti se razidju
od stanja ludila
kome postajem bliska
uz krik iskonski
iz neslućenih dubina
popucaju opne
jezgro se kida
Kada mi govoriš
ekstaza je bliska
pogledu i ruci
telu opsesija
Kada ti govoriš
istovremeno
ćutim i ja
Krik u nemom plamenu
Oko mi sija
Slušaš
a ćutim i ja
Kada mi pričaš
Marija najthefer popov
KAO MASLAČAK
Ako se ŽEDAN PREVEDEN
nagneš nad bunar
Ti i Tvoj maslačak
rasut
kao trešnje mindjušare
na uhu devojčice
Jedna je Žena maločas
zaustavila brzi voz
od Niotkud za Nigde
Rekoše luda
i bez kaputa
putuje u polarnu zimu
A prozora nigde
Na skutu rasute joj
čarobne lažljive nade
Granica!
izlaz iz Istine
ulaz u Bajku
Preko teritorije laži
Karta u jednom pravcu
Biće ovo putovanje dugo
Noć polarna nastaje
Ja u tudjem kaputu
Ne umem da nadjem džepove
za ruke hladne
Kao maslačak
rasut na Tvom bunaru
i trešnje mindjušare
zadenute u sećanje
Prešao si granicu
pre mene i nade
Za Tobom putujem
(kao maslačak rasuta)
07.07.2012.godine (na današnji dan...) Germany MNP
PRVA
30. јун 2012. у 03:05
Ti pastuv !
A, ja ?
Predana
odana
sapeta
od slobode oteta
Pričala sam ti
da sam imala druga
a on, kao
u Beogradu
Mariju
koju nisam volela
jer se zbog nje
davio od suza
Učila sam ga
šta da joj priča
Slušala kako
(na meni) vežba
Glupa i slepa
ne shvatajući
da sam Marija
Ja!
Pričaj mi
da sam peta
šesta....
Hejjjjjjj
ljubavi
mene ne boli
meni ne smeta
Noć prokleta
te sludi
želiš toplinu
mojih grudi
Prva
u tvojoj podsvesti
i svesti
Ćuti !
Znali smo!
Nismo se mogli
odupreti!?
Samo ne pričaj
o Njoj
Ne mogu ti
verovati
Seti se
imala sam druga....
MNP Germany;30.06.2012.godine
Marija Najthefer Popov
2. март 2013. ·
Danas sam umorna
od uspomena...
Dugo traje dan !
Miriše dvorište
na ljubav roditelja
Stara trešnja
pruža mi krepki hlad
kao nekada
naručje Očevo,
miran san
za mene sadjena
ljubavlju Očevom
kao da se raskrilila
da me od tuge zaštiti
slašću me podseća
na dane spokoja
koje sam izgubila
kada sam oca ispratila
u crnu haljinu obučena
a trešnja je beharom
tada studila.....
Zorom ću sutra
pune šake trešanja
odneti na Očev
kameni prag...
TVOJA ILI ....
by Marija Najthefer Popov on четвртак, мај 5, 2011 у 4:24 пре подне
Kaži mi
kuda i kada će
proći kočije tvoje
da putem raširim
ruzmarin
da konjima vranim
zob pripremim
ruže bele da posadim
reku da ogradim
kamen da uklonim
vetar da zauzdam
zastave da zalelujam
Sunce da zamolim
da ti pogled ne zaslepi
Sve da uredim
haljinu da skrojim
prtljag da umotam
laki korak da obujem
osmeh da zablistam
suzu da obuzdam
srce da utišam...
Kada konji zanjište
i bele ruže
krv moja zarumeni
daj konjima zobi
iz reke vodom ih napoji
ruzmarinom me okiti
u beloj haljini me ostavi
pod kamenom
sa mojim prtljagom
ljubavi zastavu zabodi
kraj mojih
zaustavljenih nadanja...
O Suncu ne brini,
njega će rositi
suze tvoje savesti...
Marija Najthefer Popov
Noćas Ti svu noć
bejah Draga.
Voleli smo se,
na Mesečevom srpu.
Milion zvezda,
kao konfete
padalo je
po našem jastuku...
u kojoj je moja nada
utonula u moje srce
da tu ćuti i čeka
novu priliku...
kada će opet
Tvoja dobra volja
da mi se pridruži
na uzglavlju...
Igrali smo se,
Meseca i Severnjače
gde god Ti,
tu sam i ja
jutarnja kiša nas je okupala
Ti se,pred svitanje
sakrio medju oblake
a ja utonuh u san.
Vladavina dnevnih svetlosti
opet će proći.
Strpljivo znam da čekam
sada već iskustvom poučena
posle toga,
koliko večeras
opet ću ja
plutati nebom
a Ti ćeš me
na oblaku čekati.
To znam.
Dobar Ti dan !
Аутор Marija Najthefer Popov Neudhoefer.
Написано датума: Среда, децембар 29, 2010 у 3:03 по подне
Pevaj pesniče
o lepoti
polju što ga prekriva
zimska idila,
livadi koja
pod snegom ćuti
čekajući da s proleća
postane živa.
Pevaj o šumi
belih breza
Jelenu što riče
košute zove,
potoku,
reci
u kojoj od zime
riba pod ledom
drhti i sniva
ponovo toplu
vodu svoju.
Pevaj!
Pevaj!
Piši,
hoću da osetim
da sam živa
da plešem
kroz stih
kao vetar
što kroz kosu
se mrsi i ćarlija.
Tečem niz tvoj stih
krvotokom svih čula
da mi probudiš
titraj u duši,
da stihom letim
kao ptica
koja se nebeskoj
struji prepustila,
široko raširenih krila
u letu peva i uživa.
Pevaj pesniče!
Pevaj!
Ne ćuti!
Hoću da me
stih tvoj i rima
uznesu,
zatalasaju,
nabujaju,
poplave kao plima.
Da uronim
dušu celu
u lepotu
o kojoj pišeš,
samo ti
možeš da podeliš
svekoliku,
života lepotu,
ljubav,bol
i zbilju...
sa onim ko te čita!
O ljubavi piši
Sreći,
bolu....
nebu i
zemlji
snu i javi
o želji i
onom što se zbiva...
Nije važno
o čemu pišeš,
Samo piši!
Neka ti pero
nikad ne ćuti
po papiru
neka ti svako
slovo svira
kao pijanisti note
po dirkama klavira.
Piši pesniče!
Srećna ti rima!
Neka poteče
iz tvojih čula,
tako ću i ja znati
Sve je život
što pesnika dira.
Duša je pesniku
list papira
osvetljen sa
neba zrakom,
andjeo na harfi
nežno svira
u nadahnuće
pesnika dira,
dok pesnik rimu
slaže polako.
Piši pesniče,
piši!
Rimu ili prozu!?
Srećan ti
list papira!
Olovku imaš
u sanjarskom oku,
Pesniče,
samo piši!
Pesnik obeleži vreme
a,vreme pesnika
ima svako !
....PESNIK IMA SVETU OBAVEZU-OSTAVITI TRAG U SVOM VREMENU PO KOME SE PREPOZNAJE ISTORIJA...
NEMIR
Juče je bio (fizički)
naporan dan
Emocije su bile
izvan mene
...a,proleće je
toplo,lepo,zamamno
Danas sam se opet
satirala ...
...ne osetih umor tela
slomilo me treperenje srca
pritisnuto sećanjima
na jedno proleće
...toplo,lepo,zamamno
kao i ovo...
A bila je ljubav!
Bila je strast!
Bilo je verovanje
u
neprolaznost.
Emocije su se vratile
u mene.
Želim
Želim
da zanemarim
i tebe i proleće
...prodjite
neprimetno i neosetno
kraj mene...
Ne kroz moje srce!
Marija Najthefer Popov Zrenjanin;27.04.2013.godine
Kad kreneš
ponesi toplinu Pesme
da prekrije Ti
studen počinka....
Spakovana čuči
u delu duše
nedodirnute gnevom
Nevina i čedna
bela i svilena....
Daljinom odevena
za prijatelja i pesnika...
Kada kreneš
Oseti sva praštanja
Ranjena i osakaćena
Ali,topla
Iskrena
Od prijatelja
i Pesnika
Od žene i čoveka
Neokaljanog lika
Stamena-kamena
Tiha i nežna
Mirna i spremna
Za plakanja
Nad životom
odlazećim
Pesnika !!!
Kada kreneš
Ne tuguj !
Kada kreneš
Ne oplakuj!
Kada kreneš
Ne brini
Plakaće za Tobom
I srca prividno ledena !
Marija Najthefer Popov; 09.08.2011. ZRENJANIN
RADJANJE PESME
Аутор Marija Najthefer Popov у субота, мај 26, 2012 у 1:31пре подне •.
Luta mi stih
od usijane glave
do hladnih stopala
jeza neka niz ledja
bole kukovi
od napona
predporodjajni bolovi
u nabreklim slovima
iz olovke već curi mleko
lepi se po papiru
ostavljajući trag jednog nadahnuća
Sama odsekoh pupčanu vrpcu
i ciknu nešto kao plač-slično
RODILA SE PESMA
(Porodilja okrenu glavu
pomislivši
Bože kako je slabašna i ružna
Da sam je prenela koji dan duže
verovatno bi bila bolja)
Dade svoje podatke
i potpisa starateljstvo
Za vjeki vjekova
(MOJA!
PA IAKO NIJE LEPŠA I BOLJA)
Marija Najthefer Popov; Germany;26.05.2012.godine
Marija Najthefer Popov:
Znaš li ti,
glavo usijana,
Da su pesnici
čarobno jato ptica?!
koje do besmrtnosti,
lete?!
Ne smeju da se
zaustave!
Kada jedna padne
druge se u letu
spuste da je podignu
i ohrabre !
a,ako zaista padne
sve ptice plaču!
To su biserne suze
iz duša pesnika
jata čarobnih
ptica,
večitih letača
Čaj od lipe...ili,pred olujnu kišu lipa miriše,lekovito
Lipov cvet će noćas
okupan kišom
prosuti čaj melemni
po mom telu
usnulom uz pesmu
nervoznog vetra
pred oluju
kao da je krenuo
iz mene
mislima opterećen(e)
Koje glupe uspomene ?
Lipa pred kišu
umiljato miriše
i sve briše
pred sobom
vetar olujni
ili
pred oluju... ?
...
Marija Najthefer Popov ; Zrenjanin;02.06.2013.godine
PROLEĆNA PESMA
Cepaš mi studen
kao visibaba
se pojaviš,
najaviš toplinu
i osmeh izmamiš...
Otopliš
likom nestaneš
ali zorom traješ
pa se u ljubičice
sav uplaviš
dok te ne uzberem
kada se javiš
po proplanku duše,
osvojiš mirisom
i bojom...
mene još neiskoračenu
iz studeni...
Pa te nema
i kada te pomalo
zaboravim
pod strehu duše
u gnezdo mi svratiš
sav cvrkutav
od pesme i topline
krilima me ovlaš
u letu takneš
i omamiš...
Marija Najthefer Popov
Ako odem....
Ako odem
neka to bude
dok sanjam
da sunce poskakuje
po prozorima moje kuće
dok moja deca
grleno pevaju
nekim srećnim povodom
neke vesele pesme,
Uvek !
...neka me
Oni koji me odvode
ne traže na adresama tudjim
Ja imam svoj dom !
ako odem
kao u snu
Molim se
da im suza ne okvasi oko
neka pevaju moja deca
i kada shvate
da više nisam tu
marjanajtheferpopov@ germany;24.10.2013.godine
JESEN (sam)
Vidiš li me,dušo ?
Jabuka sam na zapadnoj grani
Sitna
medju crvenim,
požutela
Svela
Kad berači odu
ostaću jedina
snegom prekrivena
i ledom
da me sledi
Nedaj me,dušo !
S proleća me,makar
uzberi
Marija Najthefer Popov; Germany;15.09.2013.godine
Ja sam se tebe odrekla
Noćas nek sviraju cigani
ja sam noćas
pobegla iz svoga života
nek sviraju veselo
ja sam se tebe odrekla
i sebi se zarekla
neće te u mene vratiti
ni pesma cigana
koja mi žilama luta
ni begeš
ni violina jecava
Nema više našeg puta
Sviraj cigo
veseloooooo
ovog puta !!!
Marija Najthefer Popov; Germany;28.09.2013.godine
A,mi ....?
Ja sam
skupila ruke
položila ih umorne u krilo
A,ti ?
Gde si korak uputio
kome ruke raskrilio ?
A,mi
smo se dugo ljubili
na vetrometini
toliko zavrteli
od ljubavi
da su nam se na kraju
pravci smutili
i na raskrsnici se
u pogrešne pravce
razdvojili
A,ti ?
Nemaš nameru
se ni vratiti
A,mi ?
.......
Marija Najthefer Popov 17.05.2013.godine
BIVŠIH LJUBAVI,NEMA !!!
11. јануар 2013. у 02:39
Noć
crna
i bremenita
sećanjima
Sakata sam
za patnje
o bivšim ljubavima
Nema ih
u mojim osećanjima
Ni zvezda
nema
Muk
kao zavijanje vuka
kroz mene
se prolama
jauk
o mojim
ljubavima
Nisam potpuna
ili nisam dovoljno
žena
Ja
bivših ljubavi
nemam
Noć
nesanicom
grudi pritiska
Gde su moje ljubavi
Poželela sam
da im nežne ruke
sobom ispunim
i svoje
njima
ništa više
sem toga
Moje ljubavi
nisu bivše
Samo više
nismo zajedno
al ljubav živimo
i zanavek ostajemo
u duši skupa
bivših ljubavi
nema
ljubav je ljubav
uvek
ili je uopšte nema
marijanajtheferpopov@ germany;11.01.2013.godine
NADA I BORBA
SAPLIĆEM UZDAHE
VETROM
SUZAMA OMETAM
KIŠU
DUŠOM IZAZIVAM
SUNCE
HLADNOĆOM GREJEM
STUDEN
PODIŽEM OČI
NEBU
ZVEZDAMA BLJEŠTIM
MRAKU
MESEC DOZIVAM
DOLE
PRKOSIM
TEBI I SEBI
DANAS
SE PALE SVEĆE
ŽELJOM
UZDAHA ZAPALJENE
U SVAKOJ ĆE DA
SAGORE
ISKRICE MOJE
NADE (Marija Najthefer Popov)
U ZAČARANOM KRUGU...sve bežeći od početka
Da li je
usud
il studena
kletva neka
medju nama
od početka
rušila tvrdjave
od peska
sa dve duše
zidane
uvek
sa četiri ruke
temelje kopane
podrivale su
neke vode
smutne
kao vremena
koja smo
pustili
niz vodu
bez nas
Sada
lutamo
na različitim
stranama sveta
bežeći
od peska
tvrdjava
i mutne vode
u kojoj se
prokleti
i dalje kupamo
Sve uvek
iz početka
marijanajtheferpopov@ germany;10.01.2013.godine
Onoj što dolazi posle....i nije kriva (unutrašnja borba)
3. јануар 2013. у 21:20
Neću da pevam
o tebi
Sreća me tvoja
srećnom čini
il tačnije rečeno
ona te zaista voli
Greh je
povrediti je
ja ću ćutati
tvoje ću staze
izbegavati
samo se treba
potruditi
i požuriti
iako bi smo
oboje
titrajima srca
beskonačno se milovali
i plakali
i razumeli se
veoma dobro
najbolje,
niko nas više
tako dobro ne razume
što je najgore
Ali,
njenu ljubav
nemojmo povrediti
Koračaj odlazećim
željama
i ja ću tako
Mora se
Istrpimo kaznu
dostojanstveno
Mogli smo
i nas dvoje
šetati tako...
Ona je došla
posle
i nije nam kriva
Zamisli,
možeš ti to!
mišlju
lakše nego dušom
da voliš je
onako
onako
onako
naše
jakooooooo
Za drugo je kasno
Mora se ići dalje
odglumimo
do kraja
tako mora
jer nismo znali
da sačuvamo
to naše
što sada boli
jako
Ne koračaj stazama
našeg bola
ja ću
se izmaći
polako
Mora tako
marijanajtheferpopov@ germany;03.01.2013.godine
JA!
OBELEŽENA,
IMENOM MAJKE
ŽRTVOVANOG,
JEDINOG SINA,
RADI NAŠEG
SPASENJA...
NA KRILIMA
NESEBIČNE LJUBAVI
KAO ŠTO JE NJENA
PRONEĆU TE
ONIM PREDELIMA
KOJI TE
NOSTALGIJOM
U GRUDIMA BOLE !
I POLOŽITI
NA ŠESTI NIVO
SA NJEGOVE,
LEVE STRANE
ODMAH TU,
KRAJ NOGU
STVORITELJA !
Sve imam
Srce
imam
šta ću sa njime
Ruke
imama
daj
zagrli me
usne
imam
ljubi me
slasno
mazno
i snažno
grli me
srce
nek poskoči
gori
rukama
usnama
srcem
me voli
Sve imam
samo
uzmi me
snažno
privi me
rukama
zarobi me
usnama
oslovi me
i vodi me
u raj
marijanajtheferpopov@ germany;15.01.2013.godine
Mene si zgrešio
Ruke ti u molitvi
sklopljene
ledene
krv ti zaledila
i misao
reč si utihnuo
Sve!
Sve si podredio
pokajanju
sem sećanja
ono ti se otima
i neda
mira tvojoj molitvi
za oprost tvoga greha
ja bih trebala
Gospoda moliti
Mene si zgrešio
Ja sam ti bila meta
tvoj greh
ali,
Neću
Neću
jer ti ni ja
neću oprostiti
marijanajtheferpopov@ germany;06.10.2013.godine
MOJE IME
Moj usud je
moje ime
Nikada
nisam sigurna
da li pevaš
MENI ?
BOGORODICI ?
ĆERKI ?
GREŠNICI ?
Mambo Kings jeca
"Beautiful Maria of My Soul"
.... i saksofon plače
a ti ?
Gadjao bi se kamenjem !
Isus reče... !
Usud moj je meni
Sveto i grešno
ime
Marija Najthefer Popov; Germany,29.09.2013.germany
OVO MOŽDA I NIJE PESMA,AL JESTE MOJ JAD
Iscuri suzo
teška i tužna
Pročisti moj jad
I težih suza
ima na svetu
al meni je
teško baš sad
Iscuri ,
ne titraj danima
na ivici oka
pukotini duše
Teška si
tako nepokretna
Preteška
za mene sad
Iscuri već jednom
i tako sa sobom
odnesi ovaj moj bol
i jad
marijanajtheferpopov@ Germany;15.10.2013.godine
SLIKA
Okrznem te ponekad
noktima po slici
koja se kao moja tišina
od nekuda pojavi
Ništa mi ne govoriš!
Sve mi taj beživot
u tvom pogledu ispriča
Umijem te tragove vremena
i bola
suzama
Ti trpiš
gotovo posiveo
na kolornoj slici
kojih nije bilo
u naše vreme
bosonogo
Stisnem te željom
obema rukama iz duše
koja vrišti
dok mi se usne suše
i grlo steže
Znam da i ti
u moju sliku gledaš
i pištiš
Nem!
kao vreme koje nam nije
olakšalo rastanak
Bitisanje nam je kazna
Ćutanje, zavet !
Tišina ,
bolni vrisak
zamrznut u grlu
Pod noktima
DNK
Pripadanja
do kraja
i posle...
marijanajtheferpopov@30.12.2014.zr
Prijateljstvo (ni)je zec od 鑰kolade
Evo
hladnoća osvaja
grudi
radošću dišu
Prošlost
bar jednom rukom
maše
Vera
Vera da nije uzalud
bilo lepo
ono vreme naše
kad glad utolili smo
šupljim zecom
od čokolade
u njemu samo
plašljivo srce bejaše
i sve naše tajne
u njemu ostaše...
mnp 14.12.2014.zr.
ZAMRZNUTE NADE
Kažem ti
duva i hladno je
zazimilo rano
inje prekrilo vidike
slike kroz prozor
čekam,
i dlanom topim nejasan vidik
misli sličan
naivna nada dugovečna
doveka podgrevana
ludilom
da opet će
put biti prohodan
i slike jasne
kroz okna prozorska
bez zablude
bez smrzavice
oko zaludne nade
E,
teške moje zablude
hladne ruke moje
prozor otopite
pa mašite
mašite
i širite zagrljaje
iz mašte
marijanajtheferpopov@ 01 .12.2014.zr
Strah
Raznežena,
ljubim ti misao svaku
o odlasku
samoći
strahu
ljubim ti ruke
što kompoziciju duše
pišu
po strunama
mojim
dok ja u strahu
sama
slušam otkucaje
koji se broje
strahom
da ne utihnu
kao neme ptice
što bi da prhnu
nebu
oblaku
a ne mogu
Raznežena,
brojim ti udahe
pa skamenjena čekam
nove
da traju
u grudima da se goropade
i stenju
Muzika je i to
meni
koja u strahu
drugujem sa tobom
Daleka
marijanajtheferpopov; zrenjanin;13.07.2014.godine
Seta
Danas purpur jesenji
oslikva uzaludnost
višegodišnjih nadanja
koje će opet prekriti
bela studen
kao nevestu što plače
zbog tudjih svatova
kao strela što probode
srce
kao kroz verenički prsten
jabuku
na barjaku iznad kuće
nevoljno
sanjajući prag preko koga
neki drugi svatovi
unose nevestu
na rukama koje
znaju da izvajaju
u mraku
i drhte
pod nevoljnim teretom
Dva praga
dve beline
studene
posle purpura
strele ukršteno
zarivene u srca
A jabuke promašene
i ovde i tamo
Šušti lišće pod nogama
kao zvuk usiljeno zgužvane
postelje
Zavrzlama
Tebe
mnogo ima u mojoj reči
svakako zapetljavam slova
sričem
plačem
gugučem
ćutim
arlaučem....
Sve nešto okolišim
skrivam
bežim
a težim
Da pobegnem
od sebe
Put tebe !
MNP 11.11.2014. zr
Moja maska
Oštrina i žustrina
su moje obeležje
Maska !
Srasla !
Toplina reči
koju njuhom životinje
prepoznam
Istopi taj oklop čelični
Pogled ledeni umlači
Spadne sve sa mene!
Razgolićena
blagorodna kao njiva
kao milovanje talasa
po bosim nogama
usred letnje jare
izvor blagotvorni
lekoviti,termalni
Miris lavande
iz duše
koja čuči u ćošku
sa rukama ispred
kao odbrana
kao strah
kao nemoj me
Povrediti opet
Prstima nekontrolisano
poseže za maskom
Poučena!
Iskusna!
11.11.2014.godine ZR marijanajtheferpopov@
Strah
Nikada teško breme
nije oslobodilo moje vene
napete do prsnuća
u vijugama mozga
prenapregnutog do uginuća
svekolike želje da opravdanja
i objašnjenja nalazi
pod teškim neujednačeno ritmičnim
udarima krvavih talasa
iz srčanih komora
tahikardia kuca u grlu
odskaču pluća
od ritanja i roptanja srca
koje puca na komorama
zatrovano promašajima
pretkomora
Infarkt srca
Infarkt mozga
do uskrsnuća
još se nadam
samo ne
molim se
košulja bela
svezana iza...
marijanajtheferpopov@11.11.2014.godine Zrenjanin
Daj mi znak
Negde na plavoj zvezdi
Miriše moja plava ruža
Plav je moj pogled
Od neba u kom te tražim
Usahla od nemoći
Da te dotaknem
Slutim dan našeg susreta
Verujem da ću ti reći
Izdajniče
Odbegla moja radosti
Sve mislim da ću ti reći
Što sada ne mogu
Nebo je tako daleko
Zatreperi barem jače
Od svih zvezda
Preobliči se u nasmejani oblak
Da te tako prepoznam
Baci mi plavu ružu u krilo
Kao predznak
Da ću te ubrzo stići
Marija Najthefer Popov
Mo・誦tanja
Nema je moja reč
Kao u gluvo doba
Samo senke prelaze licem
I govore svoju priču
Gluhom slušaocu
Što oseća dušom
Prazan je pogled u mojim očima
Bezbojan kao voda
Samo žedan se napija
Iz te presahle čaše
I oseća magiju ukusa
Grube su moje ruke
Kao gruba reč što seče po srcu
Podigni nežnom rukom moje lice
Zaroni pogledom u moje prazne oči
Utoljena žedj ima magiju
Svih čula
Vrisnuće moj um
Umesto moje reči
Drhtajem moga tela
Ispričaće se priča
Istinitija od moje reči.
29.09.2014 Marija Najthefer Popov
Besmrtna ljubav
Negde iznad oblaka
izmedju polusna
i stalne želje u budnom srcu
tajne su senke iznad tvojih osmeha
i reči neodoljivo zavodljivih
crne u sebi vide plave
plave smedje
smedje ridje
a tvoj stih uvek istu boju ima
soka njenog i mirisa
božanske nje
tvoje jedine skamenjene
žive vode u tvojim čulima
tvoj svet je univerzalno kazivanje
ljubavi
Samo njoj
Senki sa oblaka
nad tvojim čežnjama
i andjelu
zbog koga očajnim
praznim stiskom
grliš sve opčinjene
kao osvetom
zbog nemoći da izmedju oblaka
pronadješ ruku njenu
maglovit ti pogled još
Kad se razbistri
Ti ćeš joj poći
Sveživotna čežnja
će proći
Konačno !
marijanajtheferpopov@ zrenjanin;07.11.2014.godine
Što ti to treba...?
E·УТОРАК 22. ДЕЦЕМБАР 2015.
Ma šta pričaš ?
Šta izmišljaš ?
Šta klevećeš ?
Blebećeš?
Hinjiš,
Kinjiš?!
Što spletkariš?
Što izmišljaš ?
Kuloariš,
Zlo činiš?!
Što ?
Šta ti treba to ?
Lažeš!
Petljaš!
Zlom se hraniš?!
Ne bunari!
Ne rovari!
Poštuj !
Ne smućuj!
Ne izmišljaj!
Ne dodavaj
Ne preuveličavaj !
Stani!
Tudju ranu ne soli!
Muku razumi!
Tugu poštuj!
Radosti se raduj!
U tišini,tihuj !
U veselju se predaj
Uz pesmu pevaj
Uz igru igraj !
...
Kad padnu,ruku pruži!
....
Ako ne umeš,
Nauči!
Ako ne osećaš,
Produži!
.....
Ako si zao?
Pomoli se!
Pomoć ti treba !
Živi i plaši se !
marijanajtheferpopov@zr;22.12.2015.
Odsutna
E·УТОРАК 22. ДЕЦЕМБАР 2015.
Uvek sam na suprotnoj strani
Od tebe !
Uvek sam van vidokruga
Tvoga!
Uvek ćutim u galami
Tvojoj!
Uvek sam odsutna
kada si ti prisutan,
uvek snena kada ti vileniš
Budna dok ti sanjaš
Toplinu ti šaljem
u sred hladnoće .
Mrznem
kad preterano greješ
neka druga srca
ruke,obraze,telo
kada daješ se
Daješ moje!
Uvek,
se osvrni !
Iz senke vreba te
postojanje moje !
Odupri se
meni odsutnoj !
Suprotno(j)
tvome prisustvu.
marijanajtheferpopov@zr;22.12.2015.
No comments:
Post a Comment